opet si prasinu likom sklonila,
skinula rukom paucine sto me guse,
zivot mi nanovo poklonila..
Opet si udahnula vazduh zivota,
u pluca ova sto jedva disu,
sa tobom sve je vjeruj divota,
zbog tebe se i ovi stihovi pisu...
Opet me gresnog primas i grlis,
oprastas ljubis i dugo mazis,
opet preko same sebe hrlis,
i opet, opet opet me pazis...
Opet mi gledas oci, bescedne,
tebi su uvjek najljepse bile,
drugima tako opasno led’ne,
a tvoju ljubav one su snile...