Rijeka snova, rijeka suza...

Nekada davno,  prije  decenije dvije

pruzala sam ti ruke, njezne i meke
stavljao si ih medj' dlanove svoje
ne sluteci da ce nas rastaviti rijeke

Ratna je prica, a dusa sanja
rijeka snova donosi mi tebe
iz sna se trgnem, ne mogu da spavam
tebe nema dok ruka mi zebe.

Danima cekam pismo il' glas
iz snene rijeke izranja lik
hrlim ka rijeci, misleci ti
pod maskom Andjela demonski krik

Rijeka snova u suze se pretace
kasno je, znam povratka nema
sanjarim o tebi decenije dv'je
iako sam odavno tudja zena

Bar sanjati smijem, onako tajno
pogledom uprtim u daljine neke
i udarce sudbine podnosim lakse
kad odem do one, snova rijeke

Ratna je prica, a dusa sanja
dva smedja oka, badema dva
kasno je snovi, ne budite vise
ta oka dva, zauvijek izgubljena


Autor majabeader ( Generalna ) :: Komentari (1) :: Permalink :: Trekbekovi (0)

Opet Ti.....

Opet je skripnuo pod moje duse,

opet si prasinu likom sklonila,
skinula rukom paucine sto me guse,
zivot mi nanovo poklonila..
 
Opet si udahnula vazduh zivota,
u pluca ova sto jedva disu,
sa tobom sve je vjeruj divota,
zbog tebe se i ovi stihovi pisu...
 
Opet me gresnog primas i grlis,
oprastas ljubis i dugo mazis,
opet preko same sebe hrlis,
i opet, opet opet me pazis...
 
Opet mi gledas oci, bescedne,
tebi su uvjek najljepse bile,
drugima tako opasno led’ne,
a tvoju ljubav one su snile...

Autor majabeader ( Generalna ) :: Komentari (0) :: Permalink :: Trekbekovi (0)

POEZIJA ISTINE I SNOVA

Goruca tajna... Jedna ili nijedna. I pismo, na sastanku ili rastanku. Svitalo je u sobi. I neka bolna sjena usuljala se u kutu jedne zjene.

Sada bih htjela biti Ti, tvoj pogled praznine, tvoji pokusaji rjesenja i tvoja nemoc istine. Mogla bih ispricati stotine prica o Tebi, ali cemu sve to kada si nijem, nijem za svaku snagu mog pokusaja. N eka... pusti sve neka tece kao do sada.
I neka nam glasovi ostanu nijemi. Neka nase pustinje tumaraju uzavrelim pijeskom. Pusti, neka jutra tisine prebolim sama, neka soneti davnina pokrenu morske vale...
Volim te. Ipak te volim... tajno, u smiraju kratkotrajnog. Dok vrelina pijeska ispusta zrnca na hladnoci mojih prstiju. Ti si jedino svjetlo u tami. Zato i pisem ove redove uspomena. U sadasnjosti, u magli... To je samo vjetar i plavi poljubac... Za tebe.
Sjecaj se. Cesta nas vodi tamo gdje smo mastali, tamo gdje smo iscrtavali znakove u buducnosti. Sada ih nema. Izbrisani su suzama, ali... sjecaj se. Citaj ove redove. I izmedju njih. Za Tebe su pisani...
Pokusaj pronaci novu zelju. Za mene ljubavi nije bilo. Sama sam lutala dracom svojih snova. Sama pisala romane. Mozda jednom i shvatis zasto su suze prolivene uzalud. I zasto trazim nit istine u nekom drugom oku...


Autor majabeader ( Generalna ) :: Komentari (0) :: Permalink :: Trekbekovi (0)

Oficiru bez ruze…

 (Dalje)

Autor majabeader ( Generalna ) :: Komentari (0) :: Permalink :: Trekbekovi (0)

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Autor majabeader ( Generalna ) :: Komentari (0) :: Permalink :: Trekbekovi (0)